OSVRT NA MOTO TRIPICE

. . . kukavna mu majka k'o ih probao nije“. Tim stihom našeg klupskog Poete bi se mogla opisati kvaliteta tripica koje su Krešo i Antonio skuhali na moto susretu humanitarnog karaktera na Grobniku koji je organizirao Moto klub „Muff Divers“ iz Rijeke. No krenimo redom:

. . . 1. DAN Nekolicina Tripera dolazi na mjesto moto susreta već u jutarnjim satima da pomogne u pripremama za kuhanje 75 kilograma „veličanstvenih plahti“. U tu svrhu je posuđena od DVD-a Čavle mobilna vojna kuhinja izrađena 1958. no u izvrsnom stanju. Jedino što nam nije ulijevalo povjerenje kod nje bilo je kuhanje na drva. Naime ispod 3 kazana od 80 litara morala se je vatra održavati konstantno pa se je tu naš Predsjednik iskazao u punom svjetlu budući da on kao vatrogasac ipak zna nešto o vatri i njezinoj primjeni. Naši prijatelji Muff Diversi su nas izvrsno ugostili tako da njima sve pohvale za gostoprimstvo. Dečki su se pobrinuli da inače uvijek suha triperska grla ne presuše dok su se tripice rezale na tanke trakice radi postizanja što boljeg okusa u finalnom kuhanju. Pritom moramo pohvaliti sve članove Udruge Triperi kao i naše simpatizere budući da se je svatko prihvatio rezanja tko je došao posjetiti naš ''štand'' (tijek rada možete vidjeti u foto galeriji).

. . . Predvečer je počeo jaki pljusak te smo se morali skloniti ispod velikog šatora koji nam je bio dodijeljen za naše potrebe pripreme veličanstvenog jela. Što je kiša jače padala to je bilo veselije, a to veselje je došlo na vrhunac dolaskom naših članova iz vrbničkog ogranka. Odmah su se prihvatili posla tako da je ta večer bila oličenje timskog rada, a čak je i Glasnogovornik radio nešto.

. . . Teška kišna noć je pala na poprište, a od Tripera je ostao budan samo Krešo koji je uz pomoć gdina. Jacka Danielsa učio bikere pristigle sa kontinenta Hrvatske ''moru japonesu''.

. . . 2. DAN Taj mali tečaj je potrajao sve do 9 ujutro kada Krešo već izmoren od silnog poučavanja budi Predsjednika i Glasnogovornika te tripe počinju doslovno letjeti zrakom preko cijelog kampa a sve u uzbuđenju jer je svanuo veliki dan, dan kada će 75 kilograma zamirisati iz kazana.

. . . Jutarnja higijena se obavlja pomoću najčistije slavonske šljivovice pa su nakon toga Triperi prionuli uz ogroman elan na druge vrste tekućina.

. . . To slavljenje jutra prekida dolazak Antonia koji brzo uspostavlja radnu atmosferu te su Triperi prionuli čišćenju 30-ak kilograma kapule.

. . . Ubrzo dolaze ostali članovi i simpatizeri te sada već priličan broj ljudi reže kapulu dok Predsjednik potpaljuje vrlo profesionalno vatru ispod već spomenuta 3 kazana.

. . . Kako vrijeme odmiče okuplja se sve veći broj ljudi koji s iskrenim divljenjem mjerkaju kazane u kojima se već krčkaju tripice, dok kuhari Krešo i Antonio budnim okom paze na proces nastajanja veličanstvenog jela.

. . . Konačno, u kasnim popodnevnim satima tripice su spremne na sveopće oduševljenje okupljenog pučanstva. Odmah nastaje navala na ''štand'' te Triperi jedva uspijevaju podijeliti porcije svima koji žele jesti.

. . . Moramo napomenuti da su neki mislili da se na našem štandu dijele komercijalna jela poput fažola i sl., ali su nakon našeg objašnjenja pristali kušati naše tripice. Nemali broj ''kušača''se vratio po još.

. . . Noć pada a program moto-susreta se zahuktava. Nastupe rock-bandova, striptiz, povlačenje konopa i sl. prati gromoglasno prisutna publika (cca. 2000 posjetitelja). Zaista vrhunska zabava za svačiji ukus protekla je bez incidenata možda najviše zahvaljujući entuzijazmu organizatora Muff Diversa.

. . . 3. DAN Dok su bikeri iz ostalih krajeva Hrvatske odlazili polako svojim kućama preostali naši članovi predsjednik, Krešo i Glasnogovornik prepričavaju uzbudljive događaje prethodnog dana i večeri te umjesto da zabava jenjava, zabava počinje biti sve luđa. Pisac ovih redaka pati od blage amnezije te ne može baš najbolje opisati tijek događaja no možete mu vjerovati kada kaže da je bilo mrrrak.

. . . U svakom slučaju vrlo uspješna organizacija moto susreta od strane Muff Diversa, izuzetno uspješna revijalna triperijada te ono što je možda najvažnije skupilo se je prilično sredstava da se malom Filipu omogući operacija u Njemačkoj.

. . . Što reći za Tripere koji su prisustvovali događaju?

. . . Dokazali su da znaju izvrsno skuhati tripice, ludo se zabaviti, ostati među zadnjima u teškim šankovskim bitkama te izazvati prvo zaprepaštenje a zatim simpatije svih koji ih sretnu po prvi puta.,

. . . Svekoliko članstvo čeka da tajnik sazove skupštinu na kojoj bi se trebao zacrtati put kretanja razvoja Udruge . Zato: Tajniče, što čekaš?

26.08.2008.--------------------------

Z ONE BANDE

. . . Prije svega veliki pozdrav svim čitaocima i onima koji su slučajno nabasali na ovu moju kolumnu "Z ONE BANDE". Zašto takvo ime? Zato jer želim povući nekakve paralele između događaja i života u Rijeci,odnosno Hrvatskoj; i događaja i života u krajevima koje posjetim na svojim čestim putovanjima.

. . . Već duže vremena znam da živimo u svjetskoj odnosno europskoj rektalnoj šupljini.Puno ljudi ne zna uopće gdje je Hrvatska, a kamoli Rijeka.Za većinu stvari koje dolaze ovamo iz Europe teško da bi smo mogli reći da su dobre : sumnjivi poduzetnici koje naša Vlada dočekuje raširenih ruku, trgovački lanci s robovskim odnosima prema svojim djelatnicima, raznorazne tvornice koje na proizvode proizvedene u Hrvatskoj lijepe deklaracije sa " Made in EU"……….Dakle, takve stvari mi izazivaju ,najblaže rečeno, osječaj mučnine.

. . . "Naoružan" tim utiscima krenuo sam nekoliko dana prije Nove godine u glavni grad Francuske,Paris. . . . Grad svjetla, multikulture, vina , neona, itd.,itd..Očekivao sam doček sličan našem domaćem: štandovi s cugom, nekakav bend na trgu, vatromet i slična sranja. Ipak je Paris jedan od gradova predvodnika te toliko iščekivane Europe pa sam mislio da će (shodno tome i shodno pariškom gradskom proračunu ) sva ta gungula oko dočeka biti nešto što mi "rektumaši svijeta" nismo nikad vidjeli.

. . . Kad ono….razočarenje. Nema vatrometa, nema cuge na štandovima, nema bendova na ulicama, svečana rasvjeta se gasi u 02:00 i ono najšokantnije : vojska sa automatskim puškama na svakom koraku i to uniforme svakakvih vrsta- žandari,antiteroristi, policajci……Skužio sam da smo mi u Hrvatskoj toliko zaokupljeni našim banalnim problemima kao što su korupcija,legalni lopovluci i slično da jednostavno nemamo pojma o tome što je paranoja izazvana terorizmom na globalnom planu. Zbog te paranoje nije bilo vatrometa, cuge i ostalih sranja. Valjda je to normalno za taj Zapad kojem se mi toliko divimo.

. . . Na povratku u Hrvatsku, sve nešto mislim da je Hrvatska zapravo Shire (za one koji ne znaju to je pokrajina u kojoj žive Hobiti-mali narod iz priče o Gospodaru prstenova), dakle pokrajina u kojoj ljude ne zanima što se dešava izvan granica, i gdje se živi ugodno i bezbrižno (čitaj: pronalaze se novi načini ispijanja pive i vina i konzumacije tripica, bez straha da će se neki Arapin omotan eksplozivom raznijeti na Triperijadi).
I zato: Živjela europska rektalna šupljina! I mi u njoj, naravno!

18.01.2007.--------------------------

Z ONE BANDE

. . . Prije svega veliki pozdrav svim čitaocima i onima koji su slučajno nabasali na ovu moju kolumnu "Z ONE BANDE". Zašto takvo ime? Zato jer želim povući nekakve paralele između događaja i života u Rijeci,odnosno Hrvatskoj; i događaja i života u krajevima koje posjetim na svojim čestim putovanjima.